Nikolija, 31 god. - Budva |  Jul, 2016.

~ Prva seansa

U prvoj seansi moje Lične Rekonekcije, kada sam legla na masažni krevet, prvo sam osjetila jako treperenje očnih jabučica. To me jako nasmijalo jer što sam se više trudila da ih zaustavim, to su se one sve jače pomjerale gore-dolje (kao da pritiskam kočnicu u kolima a zapravo dodajem gas i kola ne rade ono što želim). Jako smiješan osjećaj. Zatim slijedi jak pritisak na mom vratu, rukama, nogama, a posebno na koljenima. Ruke i noge kao da su u momentu postale jako, jako teške. Kao da su uvećane mnogostruko uz osjećaj da su prikovane za krevet. Nisam ih mogla pomjeriti mojom željom do kraja seanse. Zatim, u dubini vrata osjetila sam pritisak na tri tačke a tako i brzo pulsiranje arterije u njemu. Ruke počinju da me lagano bole od pritiska, uz osjećaj kao da me neko drži za njih. (dok Vam ovo pišem osjećam se nevjerovatno ugodno). Pritisak sa ruku i nogu se zatim "razliva" i raspoređuje duž tijela, uz osjećaj "treperenja" i toplote.

Moje tijelo zatim počinje da se trostruko uvećava i dobijam neopisiv utisak da ležim u maminom tijelu (mama mi je preminula prije nekoliko godina). Utisak kao da je njeno tijelo, moje tijelo. U nekoliko momenata uhvatila sam sebe da sam na granici da zaspim, i onda se trznem u sebi izgubivši potpuno osjećaj za vrijeme. U nekom trenutku, kao da sam se vratila u vrijeme Mocarta i bijelih uvijenih perika. Znala sam da ležim, a opet, znala sam da se nalazim u dvoru sa prelijepim balkonom i prozorima. Preplavljuje me atmosfera u dvorcu uz utisak ozbiljnosti i svečanosti. Zatim sam osjetila kako su tik pored mene "proletjela" djeca sa bijelim perikama, isto svečano obučena. Zanimljivo je to da sam u "realnosti" baš u tom momentu i osjetila povjetarac pored mog tijela. Napravila su neki nestašluk, nešto je palo na pod, kao da su u trku oborili neki predmet, zakikotali se i u igri nastavili da trče. Zatim sam čula njihov smijeh koji je odzvanjao dvorskim hodnikom. Osjetila sam se veoma srećno, ushićeno, gledala sam ih sa ljubavlju i smijala se tome, gledajući obazrivo da pri tom ne padnu. Posle toga, nadolaze naleti blagog golicanja i moja ljutnja što ne mogu da se počešem jer su mi ruke i noge još uvijek "kao u okovima". Nekoliko puta bila sam zatečena, nisam mogla da pretpostavim gdje se krećete tokom seanse. U jednom momentu osjetim toplotu na glavi i imam osjećaj da ste pored mene, tik pored moje glave, a sekundu kasnije čujem Vaše korake na potpuno drugoj strani kreveta kako se krećete i prilazite tom dijelu tijela.

 

Pri kraju seanse, osjetila sam da mi nešto glavu zateže unazad. Kao da mi je pravougaona kocka u vidu tega podmetnuta iza glave uz blagi osjećaj pritiska koji se postepeno pojačavao. Tada me je nešto par puta "žignulo" u kičmi (imam blago izvijenu kičmu) i osjetila sam kao da mi se na vrhu glave otčepila neka "rupa". Kažem "otčepila" jer mi je utisak bio kao da je neko otvorio šampanjac, pa je čep izletio iz nje, a pri tom, ništa nije izlazilo niti ulazilo u nju.

Posle seanse osjećala sam se blaženo i veoma relaksirano. Malo i zamišljena i zatečena. Znam i da sam sanjala nešto, ali ujutru se nisam mogla sjetiti šta sam zapravo sanjala. Sutradan sam se osjećala isto tako, veoma lijepo i energično, kao da sam "nova". Probudila sam se u 6h ujutru, a popodne nisam spavala, iako to imam naviku da radim. U kontaktu sa ljudima iz grada komunikacija je tekla uz ekstremnu ljubaznost. Gdje god da sam se zatekla, svi su se ponašali jako ljubazno, spontano i fleksibilno, kao da se oduvijek znamo. Šalila sam se mnogo, i to sa osobama koje prvi put upoznajem. Ako bih taj osjećaj mogla riječima da opišem, najbliža definicija bi bila "neobična ugodnost".

~ Druga seansa

U početku druge seanse opet počinje brzo treperenje očiju van moje želje. Poučena ranijim iskustvom, uz osmjeh odlučila sam da se prepustim, (iako pretpostavljam da sam izgledala jako smiješno) i da ih pustim "da odrade svoje" nekoliko minuta i zaista, tada su se umirile. Sledeće što sam primjetila bio je pritisak na slijepoočnicama. Odmah zatim i u ušima, uz blagi "puf!" zvuk unutar njih i tada sam vidjela zelenu boju. 

 

Zatim osjećaj kao da me neko počinje usisavati iznutra i da postajem sve lakša i laganija, uz utisak da mi je tijelo potpuno utonulo u dušek masažnog kreveta. Osjetila sam čak da je neko gurnuo moj želudac u stranu, uz utisak kao da kaže: "nemoj da se ljutiš, smeta mi sada, pa ću ga malo pomjeriti u stranu na kratko" i to me baš nasmijalo. U nekom trenutku, imam utisak da glava počinje da mi "bježi", tj. da se okreće na lijevu stranu, van moje želje. I to mi je takođe bilo jako smješno, jer sam istovremeno marila da Vi to ne primjetite. I desna ruka mi je neprekidno "bježala" uz utisak kao da će svakog trena da padne tj. sklizne sa kreveta. Nedugo zatim, imala sam osjećaj da mi noge i ruke neprekidno poskakuju, trzaju i talasaju kao da su od gume, iako se u realnosti to nije zaista zbivalo, kao ni okretanje moje glave.  Zatim sledi njihovo umirivanje i kreće isti osjećaj pritiska na njima, sa posebnom "težinom" na koljena, laktove i prste na rukama. Kroz prste na rukama počinje da struji vibracija i da se grana svuda po mom tijelu uz utisak "treperenja". Nedugo zatim, imala sam utisak kao da me neko zapljuskuje vodom a da je neko istovremeno upalio brisač, koji kupi tu vodu sa mene. Zatečena i zapanjena, osjetila sam se veoma relaksirano uz priželjkivanje da seansa što duže traje.

Zatim, kao i u prvoj seansi klizim tj. upadam u duboku relaksaciju i opet sam na samoj granici a da ne zaspim. Opet mi dolazi vizija dječaka i djevojčice kako stoje pored mene tj. masažnog kreveta i gledaju me. U tom trenutku intuitivno znam da su to brat i sestra. Brat je malo stariji i visočiji, a sestra je manja i stoji ispred njega. Gledaju me dobroćudno i radoznalo. Ponovo se javlja pravougaoni predmet u mojoj glavi i počinje da mi zateže glavu unazad ali puno udobnije nego u prvoj seansi. Na kraju pritisak popušta, počinje da se rasplinjuje i pritom iz njega počinju izlaziti djevojčice koje plešu jako brzo kroz koreografiju i kikotanje. Zaista neopisiv prizor! Mogla sam da primjetim svaki detalj na njima iako se to dešavalo relativno brzo. Zatim krajičkom oka, vidim veoma milo i fino lice sa bradom koje me gleda a koje me najviše podsjetilo na Isusa Hrista (a nisam religiozna). Dok Vam ovo pišem, gledam na sat kompjutera i vidim da je 03:33h. Posle toga bilo je još nekoliko pozitivnih likova koji su se smjenjivali, a koje sam zaboravila jer se njihova promjena dešavala nešto brže tako da nisam mogla da zapamtim. Isto tako, čula sam i glas u vidu kratke riječi ali nisam zapamtila i to mi je malo žao. 

Ivane, ne mogu Vam opisati koliko sam pod utiskom jer osjetila sam nevjerovatnu konekciju sa tom djecom i drugim osobama koje su mi se kroz kratke vizije prikazivali tokom seansi. Bukvalno sam imala utisak druženja sa njima i to me je veoma ispunilo. Sada se osjećam jako zadovoljno i imam utisak kao da mi je vraćen jedan dio mene. Hvala Vam do neba.