Momčilo, 37 god. - Herceg Novi | Septembar, 2016.

~ Prva seansa

Prvo sam osjetio blago pucketanje u predjelu nižeg čela i treperenje mišića na licu.  Zatim ubrzano pulsiranje arterija na vratu i kuckanje srca. Zatim, na stomaku, u predjelu pupka, pojačan pritisak i bol. Kao da mi je neki okrugli predmet pritisnuo taj dio. U predjelu zglobova ramena, osjetio sam takođe intezivniji bol, kao i u laktovima sa unutarnje strane, imao sam osjećaj kao da ih probija debela igla, a da pritom nema bola. Zatim osjećaj strujanja u podlakticama prema prstima. Za ruke koje su se uživo nalazile pored tijela, imao sam osjećaj da su jako lagane i kao da se nalaze naslonjene na meni. Zatim kreću vizuelni momenti. Unutar glave mi se pojavljuju nepoznati likovi i geometrijska tijela, lijepog osjećaja (bili su mi dragi). Tijela su bila trodimenzionalna, kretala su se prema meni, od najjednostavnijih, poput sfere, kocke, kupe, romboida, do kompleksnijih,  poput petostrane prizme, deltoida, piramide, i još kompleksnijih, poput dodekaedra, oktaedra, ikosaedra. Imao sam neopisiv osjećaj da je grupa anđela blizu mene i da nešto između sebe komuniciraju, ali da se njihova komunikacija odnosi i na mene. Poslije toga, po tijelu sam osjetio blagi svrab mjestimično i periodično, a zatim intezivno opuštanje i na kraju tako lijepi osjećaj blaženstva, da sam želio ostati u tom osjećaju do beskonačnosti. 

​

Poslije seanse sam se osjećao jako relaksirano, razniježeno, a pozitivno. Mnogo puta započnem dan jako napet zbog posla i obaveza, tako da prvi put poslije dugo vremena počeo sam da osjećam takvu relaksaciju. Ujutru sam ustao lagano. Imao sam intezivne snove, a inače nikada ne sanjam. U toku dana, relaksacija se još više pojačala, tako da sam na obaveze, (na koje sam ranije uvijek osjećao uvijek neki vid grča), počeo da gledam puno fleksibilnije, a tako sam ih i završavao, polako i opušteno.

​

~ Druga seansa

​

Potpuno druga tj. suprotna reakcija nego tokom prve seanse. Prvo sam osjetio pucketanje u desnoj strani glave. Pa bol u vratnim pršljenovima. Zatim grčevi u stomaku i pritisak na abdomen, ali prema gore, kao da neko podiže dijafragmu. Zatim slijedi i grčenje mišića kompletnog tijela. Zatim konstantan svrab, isto po čitavom tijelu, a posebno na korijenu prstiju na rukama i nogama. I sve tako u naletima, prvo grčenje mišića, pa zatim svrab. Kao da grčenje mišića proizvodi neke vibracije i kao da tada nešto počinje da "eruptira" kroz moje pore na koži, stvarajući mi tako jaku reakciju u vidu svraba koji je na granici nepodnošljivosti. Vidio sam pustinju, i kornjaču kako se polako kreće po njenom pjesku. Pjesak je kao užaren, crvenije boje. A kornjača je jako mala i tamno zeleno-smeđe je boje. Kreće se preko prostrane pustinje i pritom ostavlja trag u pjesku iza nje. Veoma upečatljiv i simpatičan prizor. Reakcije na tijelu, grčevi su bili jako intezivni, tako da nisam mogao nikako da se opustim, ni približno kao tokom prve seanse.

 

Opet sam sanjao kompletnu noć, ne mogu se precizno sjetiti šta. Znam da su bili ljudi, situacije, pejsaži i gradovi, posao takođe. Sledeći dan osjećao sam promjene u raspoloženju, od relaksiranosti i pozitivnosti, pa do tuge i blaže depresivnosti, pa opet momenti dragosti i relaksacije. Pri tom, ne osjećam tenziju ni pritisak, već sve to prihvatam kao da je potpuno normalno. Naglasio bih da svi ti momenti krenu iz stomaka prema van, i tada osjetim kao nervozu i depresivnost, pa posle nekog vremena energija se vrati nazad u mene i dođu mi emocije dragosti, pozitive i relaksacije.

Poslije prve seanse osjećao sam duboku relaksaciju, ali uz manje energije. Poslije druge seanse, relaksiranost je bila još jača, ali sam dobio iznenadni nalet tj. priliv energije. Kao polet, kao da sam spreman za neku akciju i da imam jaku motivaciju i volju. Imam razvijenu intuiciju. Tokom snova, imao sam osjećaj da se praznim od nečega, tako da mislim da snovi imaju važniju ulogu u svemu tome. U životu sam puno toga proživio, od rata, ulice, teških perioda, jako mlad sam se osamostalio, tako da su dešavanja u tim godinama ostavile trag u meni na koji sam zaboravio. Ipak, imam utisak da se poslije Rekonekcije nešto u meni dešava. Za sad, primjećujem da nisam više napet kao ranije i da na stvari počinjem da gledam puno fleksibilnije, prirodnije.