KNJIGA UTISAKA TOKOM I POSLIJE SEANSI REKONEKTIVNOG ISCJELJIVANJA™ - SEANSA UŽIVO.

          

Danijela, 27 god. - Budva | Septembar, 2016.

 

~ Prva seansa ​ 

 

Kada ste stavili ruke iznad moje glave, odmah mi se pojavila slika zlatne, užarene kugle koja je počela da se okreće oko svoje osi i pritom kao da se kretala prema meni. Jaka svijetlost je sijala iz nje i smetala mi je za oči. Zatim težinu i pritisak u stomaku oko pupka. Napetost. To je trajalo nekoliko trenutaka, a zatim su počele slike da mi dolaze, neki teži trenutci i periodi iz mog djetinjstva. Vidjela sam baš ružne trenutke. Moji roditelji nisu imali baš neki skladan brak, tako da sam imala puno takvih emotivnih trenutaka. Tu sam vidjela sebe kako prolazim kroz te slike iz prošlosti. Počela sam jako da plačem, tako da je Ivan u par navrata prekidao seansu na kratko. Kada smo nastavili seansu, užarena kugla se opet pojavila, pa tako i slike su se nastavile prikazivati, ali brzo, u naletima. Tako da, nisam ih ja sama vizualizirala, nego kao da mi se neka svijetlost iz te kugle nalijepi na lice i onda se slika pojavi. Vidjela sam sebe kako sjedim i trčim po plaži pored mora, vidim i talase. Nisam raspoložena i vrijeme je oblačno. Vidjela sam neke bez veze slike, na primjer, ružnog čovjeka sa bradom koji me ljutito gleda. Zatim moju svadbu. Zatim upečatljiva slika je  kako se penjem uz konopac a da je ispod mene ambis. Pri tom, da je konopac jako slab, pun čvorova i da polako puca, a iznad mene ga u kljunu drži ptica i da čeka da se ja popnem. Ptica je bila kao sivkaste boje, jako mala, podsjetila me je na vrapca ali sa dugačkim kljunom. Zatim sam vidjela sunce kako se promalja iza drveća. Zatim kako se penjem na brdo sa cvijećem, drvećem i potokom. Tada sam "uživo" osjetila hladni povjetarac kako prolazi pored moje glave. Zatim sam vidjela i Vas kako se smijete. Imala sam utisak kao da ste mi nešto izvukli iz grla i da je zatim iz njega nešto izašlo van. Pri kraju seanse, osjetila sam toplotu na grudima, uz osjećaj kao da lebdim iznad kreveta i da sam jako lagana. Nešto kasnije, imala sam utisak kao da ležim na boku, iako sam fizički zapravo ležala na leđima.  

​

Kada sam legla na masažni krevet, bila sam izuzetno napeta, a tek nešto kasnije kako su emocije iz mene počele izlaziti postala sam sve smirenija. Pri kraju i jako smirena, uz osjećaj da bih tako mogla veoma dugo ležati. U svakoj slici sam sebe vidjela kao dijete, a ne kao odraslu osobu. Isto tako, u slikama se često pojavljivala voda u vidu rijeka, mora i talasa, a Ivan mi je rekao da to vjerovatno predstavljaju moje emocije. Odmah poslije seanse sam se osjetila puno mirnije i rasterećenije, vjerovatno zbog emocija koje su izašle iz mene. Ujutru sam se takođe lijepo osjećala, fino sam spavala i nisam ništa sanjala (inače imam uvijek košmare). Dan posle seanse imala sam blagi bol i težinu u stomaku, oko pupka. A u sledećih par dana zatekla sam sebe u drugačijem opažanju i gledanju na neke stvari koje mi je dešavaju u životu.

 

~ Druga seansa

​

Zatvorila sam oči i tada ponovo mi dolazi užarena kugla koja se rotira i iz nje počinje jaka svijetlost da mi zrači u lice. Počela sam da se smijem. Zatim sam vidjela sebe u žutoj dukserici, a da mi malo kuče smeđe boje prilazi i da počinje da se igra sa mnom. Bio je puno sladak. Imao je jako smiješne, velike uši, ličio mi je na Koker Španijela. I mi počinjemo da se jurimo, ali na jako čudan način tj. kao da smo u nekom vrtlogu. I tako on mene malo juri, a ja se smijem, pa ja njega jurim, ali uopšte ne možemo da se stignemo jer smo u tom vrtlogu. Srce mi je jako kucalo. Zatim sam vidjela svoj mozak kako stoji ispred mene i da se nešto oko njega dešava, kao da neke frekvencije idu prema njemu, u obliku loptica i kolutova. Tada sam vidjela i fraktale u jako intezivnim bojama kako se prelivaju. Zatim vidim sebe na plaži, dan je vedar i sunčan a ja plivam u moru. Vidjela sam sebe pod vodom, zatim kao da se ogledam u vodi i vidim moj odraz u njoj. Voda je mirna. Vidim bijelog konja, jednoroga. Vidjela sam sebe kao bebu i moju majku kako me polaže u krevetac. Poslije toga sam vidjela sebe opet, ali kao da sam odraslo dijete od 9 - 10 godina, i da se grlim sa mamom. Zatim kako se penjem na neke stijene i u daljini vidim manastir Ostrog. Vidjela sam i Vas kako se smijete i kako mi kažete: "Uspjeli smo, dobro je". Da, mali pas iz početka seanse me je pratio i bio uz mene od njenog početka do kraja. Od fizičkih senzacija hladni povjetarac na bokovima tijela, pritisak u glavi i crijeva su mi krčala. Nešto me bocnulo u rebrima, a u lijevom uhu mi je nešto "puknulo".

A poslije seanse počela sam osjećati blagu mučninu i vrtoglavicu, a počeo je da me malo boli stomak u predjelu oko pupka. Počelo je jako da mi se spava. To me je pratilo tokom cijelog dana, sve do uveče, kada mi je bilo malo bolje. Kada sam došla kući osjećala sam se kao u nekom transu, veoma pospana. Potpuno drugačiji osjećaj nego poslije prve seanse. Juče tokom seanse bilo je lijepih slika, kao neki film. Sunce, priroda, voda. Šteta sto su samo 3 seanse. Zaboravila sam da Vam kažem, da slike koje sam vidjela su kao povezane sa pjesmom koju jako volim, a ona se naziva "Miracle" (Julian Peretta). Nekako se čudno osjećam čitav dan. Nešto kao da se dešava. Dobrog sam raspoloženja ali  ne znam kako da opišem. Ponašam se uobičajeno, ali nekako se prijatnije osjećam, gledam drugačije. Nekako sam opuštenija, i ponekad se zapitam kako ću da reagujem ako se opet jave moji ,,strahovi''? Meni je sve ovo kao u nekom filmu, kao da to nisam ja, u pozitivnom smislu.

​

~ Treća seansa

 

Seansa je krenula uz utisak da su mi noge i ruke jako teške, kao da su prikovane za krevet i da ne mogu da ih pomjerim. Na lijevu ruku posebno, kao da mi se nešto "prikačilo", nešto jako teško da je "pritisnulo". Zatim užarenost na stomaku, oko pupka. Bol i kao "probijanje" na mojim slijepoočnicama. Pa onda kao da topla tečnost počinje da se sliva u mene, da ulazi u mene kroz moje ruke. Zatim opet vatrena kugla i tada počinju slike da se ređaju jedna za drugom. Najviše neki motivi iz prirode i voda. Prvo slika vrtloga i kao da padam u neki ambis. Pri tom, samo vidim sebe kako padam iz prvog lica. Vidim sebe kako trčim i da prema meni ide kao neka crna masa, a ja se kao kroz to provlačim, idem naprijed kroz nju. Zatim vidim dugu iznad oblaka i malu pticu kako leti pored mene, a liči na detlića. Zatim vidim fetus bebe kako se razvija u vodi i dobija novi život. Tada sam se i nasmijala jer sam vidjela sebe pod vodom i Ivana kako postavlja njegove dlanove na površinu vode a iznad moje glave. Oči su mi bile zatvorene. I tada, u toj viziji ja sam prislonila moje ruke tj. dlanove na njegove ruke. I tada sam vidjela jaku zlatnu svijetlost koja se pojavila između naših dlanova. Poslije toga vidim zlatne krugove kako lete iz mene i opet nazad ka meni. 

 

Odmah posle seanse osjećala sam pritisak u glavi i zbunjenost. Zatim dobro raspoloženje i pozitivnost.

 

Želim da kažem da ja nisam ništa pokušavala da zamišljam stvari nego sam se potpuno prepustila kao što ste mi rekli, a slike su mi same dolazile. I to slike koje bih najbliže opisala scenama iz "Matriks" filma. Slike su se smjenjivale jako brzo i mogla sam da ih vidim iz više perspektiva. Užarena kugla me pratila u svakoj seansi, od početka do kraja seanse. I puno, puno vode sam vidjela u svakoj seansi, u obliku rijeka, potoka, mora, talasa. I Sunca, sunčeve energije. Seanse smo radili u razmaku od 3 dana. Imam veliku volju da ojačam mentalno, počinjem da tražim i čitam knjige koje me mogu usmjeriti kako da radim na sebi. Nedugo poslije seansi počela sam više da obraćam pažnju na moje emocije i da koristim pozitivne afirmacije. Da čitam knjige na temu duhovnosti i da zapisujem za mene važne izvode iz njih. Nisam više u "grču" kao ranije. Počinjem svijesno da razumjem da polako  trebam emotivno da ojačam, da postanem mnogo jača. Moji problemi i strahovi su počeli da se smanjuju a takođe sam počela da na njih gledam drugačije, u tom smislu da sada shvatam da su to lekcije za mene koje se tiču mog duševnog rasta.