Kasija, 33 god. - Tivat | Septembar, 2015.

          

~ Prva seansa ​

 

Bila sam jako uzbuđena, tačnije, nisam uopšte uspjela da se opustim, od isčekivanja i radoznalosti. Pitanja i misli su se samo rojili u glavi, te sam tako sama sebi stvarala presiju. Od senzacija sam samo osjetila ugodnu toplinu na dlanovima koja se povremeno širila do laktova, kao i na trenutke do grudi. Smetalo mi je sto nemam jastuk, a za ostatak tijela imala sam osjećaj kao da je bio zaleđen. Strašno mi se spavalo. Borila sam se sa snom, jer tada nisam znala da li je dozvoljeno zaspati u toku seanse. Tonula sam sigurno desetak puta u san i trzala se iz njega, izgubivši totalno osjećaj za vrijeme. Dakle, samim senzacijama nisam baš bila fascinirana, ali ono što mi se sutradan desilo me zaista iznenadilo. Najprije, jedva sam se probudila.  Poželjela sam da toga dana ne ustajem. Moram da naglasim da sam se probudila jako ljuta. Osjećaj ljutnje me pratio do sredine dana kada je počela stravična glavobolja, kakvu još nisam osjetila nikada u životu ( i zaista se nadam da se neće ponoviti ), uz osjećaj mučnine. Bukvalno mi je utrnuo desni obraz. Ono što je bilo zanimljivo jeste da sam baš tog jutra donijela jednu važnu odluku, te sam zaključila da je gore navedeni osjećaj ljutnje bio produkt moje dugogodišnje neodlučnosti oko određene situacije. Raspoloženje se sutradan značajno popravilo, a glavobolja u potpunosti prestala, te sam bila „kao nova“. Toplotu u dlanovima osjećala sam narednih 4 - 5 dana.

 

~ Druga seansa ​

 

Druga seansa bila je nakon dana pauze. Ivan je predložio da ipak stavim jastuk s’obzirom da mi je bilo neugodno bez njega. Počelo je opet sa toplotom na lijevom dlanu a onda, kao grom iz vedra neba, osjetih napad toplote u stomaku, tačnije u solarnom pleksusu, odakle se u vidu talasa osjećaj toplote širio dalje po cijelom tijelu, preko prepona do stopala, od grudi do vrata, tačnije štitne žlijezde, pa sve do vilice i lica. Osjećaj kao da toplota ulazi kroz usta i nozdrve. Imam problema sa slijepim crijevom, što naglašavam iz razloga jer sam u određenom momentu imala osjećaj kao da mi je neko toplim rukama obgrlio taj mali organ. Jako ugodan osjećaj. Seansa je završila a ja sam bila luda od sreće i pozitive, kao drogirana. Fantastičan osjećaj. Toliko sam se smijala da su ukućani bili u čudu. Pojavio se pritisak u glavi, lagana vrtoglavica, čak su mi uši bile malo začepljene. Opet su pitanja i misli navirali. Sledećeg jutra probudila sam se nekako teška u fizičkom smislu, sanjiva. Imala sam povremeno svrabove po tijelu  - urtikarija - sa kojim sam muku mučila godinama, ali sreća da je ovog puta trajalo samo jedan dan. Naredni dani, do treće seanse, protekli su u veoma promjenljivom raspoloženju. Sjetila sam se jedne moje prijateljice koja kaže: „kakve su ti misli, takve su ti zanoktice“, a moje su nažalost bile izgrižene. Toplota na dlanovima osjećala se još od prve seanse, bez prestanka, i nekako "šetala" po tijelu. Zabrinulo me peckanje u grlu i plućima, međutim nakon treće seanse i to je nestalo.

 

~ Treća seansa ​

 

Nakon četiri dana od druge seanse, legla sam, opustila se i krenulo je. Vrelina je samo navirala. Uglavnom je toplota prožimala lijevu stranu tijela. Neobično je bilo što sam u jednom momentu osjetila kako mi neka sila vuče lijevi obraz, kao da ga usisava. Povjetarac oko očiju i nosa.  Zatim bockanje u desnom dijelu glave, kao i na jednom mjestu na nozi gdje sam imala povredu, trajalo je vrlo kratko, možda par sekundi. Zatim opet slijepo crijevo, ali za razliku od prošlog puta bilo je neprijatno jer je bilo hladno. Zasuzile su mi oči. Medjutim, toliko su šake bile užarene, da su me pekle i svrbile. Senzacije su trajale jos jako dugo nakon seanse, tako da nikako nisam mogla da zaključim kada je seansa zapravo bila završena. Izjutra, i dalje me prožimao osjećaj toplote po lijevoj strani, nešto jače na lijevom obrazu, a na gornjem dijelu desne šake pojavio se sitan osip koji je trajao par dana.

 

Toplotu tj. energiju i dalje osjećam kada se tijelo umiri, kao da je neko uz mene i grije me. Najvažnije od svega jeste da sam, kako tada, tako i danas, jako srećna, nasmijana i raspoložena. Suvišna pitanja iz glave su jednostavno nestala, izbrisala se, misli se nekako sabrale, jednostavno gluposti “ izdušile“. Zaista se nadam i želim da tako ostane.