Milica, 22 god. - Podgorica | Septembar, 2017.

 

~ Prva seansa ​ 

Od početka lice je počelo da mi se zateže uz povlačenje glave prema nazad. Oči su mi treperile baš jako i zatim su se umirile. Obrazi kao da su mi zategnuti. Ruke su mi takođe treperile i osjetila sam nervozu kroz noge.  Kroz tijelo sam na momente osjećala nalete, kao žmarci da me prolaze.  Oko mi je zasuzilo na kratko, kao jedna suzica da je krenula iz njega i dlanovi su mi se preznojili. Nisam imala misli ali su mi se pjesme neprekidno vrtile u glavi. Zatim mi se javila slika da trčim po livadi po lijepom vremenu i gledam put neba. Vidim kao da se nebo malo naoblačilo, pa opet vidim sunce i lijepo vrijeme i sve tako. Osjetila sam na trenutak kratkotrajnu, ne tako jaku bol u predijelu srca, kao da me nešto probada. Ni jedan osjećaj nije bio kao nešto negativan do te mjere da bih da otvorim oči. Sve je bilo jako fino, dok me nije tada uhvatio taj bol u predijelu srca i tada sam osjetila kao neku nervozu. 

Poslije seanse sam se osjećala baš fino. Imala sam malo poteškoća da ustanem sa masažnog kreveta. Noge su mi bile kao malo "čudne" tako da sam se pridržavala nekoliko minuta. Kada sam išla kući taksijem osjetila sam blagu mučninu.  Jutros se osjećam bas fino, dosta sam raspoložena, ustala sam ranije nego obično. Osjećam samo kao neki vazduh u stomaku, nekako kao da mi je disanje malo sporije, kao da trebam malo više da udahnem. Sinoć sam se isto fino osjećala, malo sam bila pospana i imala malu bol u potiljku koja je brzo prošla. Nekako sam u toku noći razmišljala o seansi i o tome hoću li šta sanjati i onda se sad i ne sjećam.
 

~ Druga seansa ​ 

​

U početku prvo opet oči koje su počele brzo da trepere i zatezanje vrata i glave u nazad. Poslije toga kao da me nešto vuče ruke prema dolje, kao da mi je neki teret na njima. Kasnije sam u jednom trenutku osjetila kao da lebdim i stojim izdignuta u vazduhu. Tijelo mi se po malo kao "grčilo" na kratko, osjetila sam toplinu i zatim sam vidjela boje, kao svjetlucavo zelena, žuta, zatim bijela, pa crna, crvena, plava. Mnogo svjetlucavih boja i to mi je bilo baš zanimljivo. Zatim blagi trzaji nogama. Osjetila sam i blagu bol predjelu želudca i da su mi se ruke 'izvrtale' u stranu. Donji dio kičme mi se počeo podizati. Kao da ga neka sila podigne prema gore, i zatim kao da ga nešto spušta prema dolje. I tako mnogo puta.

​

Dobro veče, Ivane. Sada sam došla iz grada, bila sam malo u šetnju, pa da Vam javim kako mi je bilo. Osjećam se baš prijatno, pozitivno i ispunjeno, izlazak mi je baš prijao. Prilikom šetnje su mi se javljali određeni simptoni (osjećaj zanošenja prilikom hoda, mala nestabilnost i uznemirenost dok sam stojala u mjestu na mostu), ali sam se tada sjetila da ste mi rekli da je sve to normalno i svi ti simptomi su ubrzo nestajali. Sada sam kući, fino se osjećam i imam blagu glavobolju.

​

~ Treća seansa ​ 

​

Treća seansa je bila nekako relaksirajuća. Dešavali su se neki registri ali u mnogo manjem intezitetu nego u protekle dvije seanse. Ovaj put blaže treperenje očnih kapaka.  Ruke su mi bridile i bile su baš nekako teške. Imala sam utisak da ne bih mogla nikako da ih pomjerim. U nogama osjećaj kao da se "izvrću" prema unutra. Kičma mi se opet podizala i spuštala ali mnogo manje, kao blaga masaža. Crijeva su mi krčala. Stopala su mi bila hladna a toplina u dlanovima. Tijelo mi se počelo ljuljati i mislila sam da ću padnuti sa masažnog kreveta. Zapravo, imala sam utisak kao da neko cijeli krevet pomjera i ljulja zajedno sa mnom na njemu. Po neki mišić na tijelu bi se na kratko "zatreperio". Opet su se boje pojavljivale u obliku kružića i kao da su htjele opet u mene da uđu i tada za malo da nisam otvorila oči. Zatim svijetlost od sunca kao da me par puta obasjala. Polako sam disala i u nekoliko navrata zapitala sam se u sebi da li dišem uopšte.

​

Zahvala sam, za kratko vrijeme već se mnogo bolje i lakše osjećam. Osjećam da će sve biti još bolje. Hvala još jednom, pa se čujemo. Javljam se da Vam kažem kako se osjećam ovih par dana nakon seasni. Imam mnogo manji strah nego ranije, pojedini simptomi su i dalje prisutni, ali me ne plaše kao ranije, imam veliku volju da se izborim sa tim. Mnogo više izlazim, suočavam se polako, s vremena na vrijeme osjećam malu nervozu u stomaku, i svu napetost koju bih osjetila brzo bi prošla. Nadam se da će vremenom biti jos bolje i lakše i da će proći sve ovo što mi je stvaralo poteskoće u toku svakodnevnice. Puno pozdrava!